Preskoči na glavni sadržaj

Čitaj me, ili nemoj

Mislim da te previše ne zanima zašto počinjem pisati blog, kao što nikoga zapravo ne zanima jer si nebitan, nego si samo kliknuo na ovo jer sam ti poslala link. Onda neću pisati o tome zašto počinjem pisati blog, nego ću ga samo početi pisati. Makar ne znam točno kako se blog piše, ali znam pisati - što god hoćeš. Seminarske radove (dogovorit ćemo se oko cijene), eseje za maturu (napušena ili ne, wink wink), na bilo kojem jeziku osim španjolskom jer realno, ne znam španjolski i nikad ga neću znati koliko god dugo ga učila jer ga ni ne želim znati. 

Iako te ne zanima zašto počinjem pisati blog, ako si već došao ovdje možda te zanima o čemu ću pisati? Ili ne, svejedno je, nisi mi previše bitan u životu. Pisat ću o sebi, kao što možda i vidiš prema naslovu mojeg bloga koji te ne zanima ali si ovdje, jer nisam niti malo narcisoidna osoba. Možda samo malo. Ma, ipak nisam. Jer volim pričat sama sa sobom, ali je ful manje čudno ako počinješ pisati i svoje misli i životne dogodovštine predočiš u neki (ne)konkretni tekst. Možda te ništa od toga ne zanima, ali ako se nekad osjećaš loše, možeš doći na moj blog jer ću ja uvijek biti tu. 

Nisi ništa konkretno saznao, ali to nije ni bitno. Prvi postovi su uvijek ful čudni, kao i sve prvo. Osim kad prvi put probaš sushi, to nije čudno nego je prefino. Zato ću ja napisati još jedan post, odmah nakon ovoga, da si manje sam. Gdje ću više pisati o sebi. Možeš me čitati, ili ne moraš. 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Tin Ujević : blizak svima, a različit od svih

,, Vidovit i vitalan, pomnožen sa svijetom, on je, kad to jeste, najživotniji i najmoderniji naš pjesnik, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. ''  Riječi su to kojima je Jure Kaštelan opisao Augustina Tina Ujevića, rođenog na današnji dan, 1891. godine u Dizdara kuli u Vrgorcu.  Zamisli, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. Teško da možeš ostati ravnodušan na takav opis.  Evo nje, opet se našla pisati o poeziji, kažeš. Jesam, da, a šta ću kad sam ti takva. Ona koja u 2019. godini još uvijek čita avangardnu poeziju. A čak ni ne studira književnost. Bliska svima, različita od svih. Baš poput Tina.  Poprilično sam uvjerena da sam u prošlom životu rakijala s njim rame uz rame na potezu Teslina-Masarykova i slušala tu čaroliju riječi, nikad potpuno trijezna. Jednom kad su Ujevića pitali zašto toliko pije, on je odgovorio: ,, Jer vas ne mogu gledati'', misleći na hrvatski narod.  Ali, znate šta, nije on bio ni blesav. U  Masarykovoj 13 nalazila se...
32 komentara
Pročitajte više

dobri momci, zločesti dečki i Al Pacino

Filmovi. Nikad nisam voljela ljubavne filmove i ne možeš mi reći da želiš da je John Hughes režirao tvoj život. I da je onaj netflixov film o svim dečkima koje je neka djevojčica voljela najljepši film na svijetu. Najljepši film na svijetu vjerojatno je Schindlerova lista ili bilo koji film Stevena Spielberga koji bi me mogao natjerati na suze i da snimi muhu zarobljenu u paukovoj mreži. Ali, valjda ovisi što preferiraš i o ukusima se ne raspravlja. Iako ćemo uvijek raspravljati.  Raspravljat ćemo o tome jesu li nam zgodniji frajeri s plavim ili smeđim očima, svijetlom ili tamnom kosom, sa six packom ili dad bodsima . S dad bodsima , logično. Jer ti je na njima ljepše ležati i znaš da sigurno vole pivu. A realno, ne treba ti frajer koji ne voli pivu jer znaš da onda nije nikakav frajer nego se samo voli kurčit sa svojim mišićima, a ti ćeš se bez veze brinuti jer izgleda bolje od tebe na plaži, toliko da se za njim okreću i muškarci i žene. To ne želimo, želimo da se okreću za ...
172 komentara
Pročitajte više

stari Nestorov, gospon Čeda i još JEDAN

O, matori... ne mogu da odeš a da ti ne posvetim još jedan tekst na blogu, iako više ne pišem ovdje... bacila sam se u neke druge vode, znaš. Posljednji tekst koji sam ti posvetila bio je onaj nakon koncerta u pulskoj Areni, sjećaš se?  Bio je to vrhunski koncert, iako se mnogi možda nisu složili s repertoarom, a ja sam ti već oprostila što mi nisi otpjevao Rapsodiju o Katrin, iskupio si se s drugim pjesmama koje čuješ samo u jedinstvenim prilikama kao što je ta. Zemlja vila, bila je stvarno. Doduše, nekako sam tad već zamijetila da si mi nešto stariji nego prošle godine, ali nisam se obazirala, vjerovala sam da godine, baš kao i granice, nacionalnost i religija, tebi ne znače ništa. Ma znaš šta, nisu ni značile. Kao što i sam kažeš, život je ona crtica između godine rođenja i godine smrti.  Na dan kad si umro, a moram priznati da si vraški pazio u koje vrijeme ćeš otići, da bismo se mogli pripremiti za novi radni tjedan, pitala sam se što se događa s ljudima nekoliko minuta p...
5 komentara
Pročitajte više