Preskoči na glavni sadržaj

nekad se moraš isključit da se ponovno uključiš


Nekad se volim isključit iz svijeta i onda nemam pojma što se oko mene događa. Nekad se isključim dok nešto radim, pa onda zaboravim da uopće to nešto i radim. Ove godine sam si zadala da ću više pisati. Da ću objavljivati postove na blogu svaki tjedan. Da ću biti više neorganizirano organizirana, a ne organizirano neorganizirana. Da ću prestati pušiti. Da ću posjetiti Budimpeštu i Rim. Da ću si za sljedeću godinu zadavati manje stvari koje si moram zadati. Nešto sam ostvarila, nešto nisam. Prestala sam pušiti i bila sam u Budimpešti. Nisam objavila post na blogu posljednjih nekoliko tjedana.

Nekad se jednostavno isključim. Nekad ne znam gdje sam, zaboravim apsolutno sve što je. Kao sad. Pišem nešto, a zaboravila sam o čemu sam htjela pisati. Nekad zaboraviš. Svašta nešto. Otići na faks. Jednom sam stvarno zaboravila otići u školu jer sam mislila da je nedjelja, a bio je četvrtak. Slično dosadni dani. Nekad zaboravim ručat ili prošetat psa. Odgovorit na poruku, pročitat 8 tisuća nepročitanih mailova. Nekad zaboravim i na druge ljude. Ne u smislu da zaboravim da postoje, jednostavno zaboravim njih. Ali to me nikad ne zabrinjava, jednom ću se sjetiti opet. Niti me zabrinjava kad drugi ljudi nekad zaborave na mene.

Ono što me ipak brine je da nekad zaboravim na sebe. Ne samo ja, svi ponekad zaboravimo na sebe jer smo previše koncentrirani na druge stvari oko nas, da potpuno fadeamo ono što jesmo.

Volim svibanj jer možeš ležati u travi i gledati u nebo. Kad ležiš u snijegu nikad ne znaš hoćeš li slučajno leć u izmet od nekog cucka, ili još gore, nekog klinca.
Veselim se kad jorgovani rastu i volim miris Jadranskog mora. Volim gledati u zvijezde s brda, a ponekad volim blještave plakate grada. Volim lutati. Nikad se ne izgubiti. Volim miris novih knjiga. I volim jutra s poluspuštenim roletama kroz koje prolaze zrake sunca dok pijem kavu s puno mlijeka, iako ne volim mlijeko. Volim hodati, više nego voziti se u autu ili tramvaju. Volim sjediti na terasi i hladnu vodu s krastavcem i limunom iz lijepih vrčeva. Volim razmišljat gdje ću sljedeće otić.

Nekad odem, nekad ne. Nespretna sam. Šlampava. Organizirano neorganizirana. Hodat ću i dalje sa svojim cekerima po gradu, potpuno isključena, jer očito se nekad moraš isključit da se ponovno uključiš.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Tin Ujević : blizak svima, a različit od svih

,, Vidovit i vitalan, pomnožen sa svijetom, on je, kad to jeste, najživotniji i najmoderniji naš pjesnik, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. ''  Riječi su to kojima je Jure Kaštelan opisao Augustina Tina Ujevića, rođenog na današnji dan, 1891. godine u Dizdara kuli u Vrgorcu.  Zamisli, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. Teško da možeš ostati ravnodušan na takav opis.  Evo nje, opet se našla pisati o poeziji, kažeš. Jesam, da, a šta ću kad sam ti takva. Ona koja u 2019. godini još uvijek čita avangardnu poeziju. A čak ni ne studira književnost. Bliska svima, različita od svih. Baš poput Tina.  Poprilično sam uvjerena da sam u prošlom životu rakijala s njim rame uz rame na potezu Teslina-Masarykova i slušala tu čaroliju riječi, nikad potpuno trijezna. Jednom kad su Ujevića pitali zašto toliko pije, on je odgovorio: ,, Jer vas ne mogu gledati'', misleći na hrvatski narod.  Ali, znate šta, nije on bio ni blesav. U  Masarykovoj 13 nalazila se...
32 komentara
Pročitajte više

dobri momci, zločesti dečki i Al Pacino

Filmovi. Nikad nisam voljela ljubavne filmove i ne možeš mi reći da želiš da je John Hughes režirao tvoj život. I da je onaj netflixov film o svim dečkima koje je neka djevojčica voljela najljepši film na svijetu. Najljepši film na svijetu vjerojatno je Schindlerova lista ili bilo koji film Stevena Spielberga koji bi me mogao natjerati na suze i da snimi muhu zarobljenu u paukovoj mreži. Ali, valjda ovisi što preferiraš i o ukusima se ne raspravlja. Iako ćemo uvijek raspravljati.  Raspravljat ćemo o tome jesu li nam zgodniji frajeri s plavim ili smeđim očima, svijetlom ili tamnom kosom, sa six packom ili dad bodsima . S dad bodsima , logično. Jer ti je na njima ljepše ležati i znaš da sigurno vole pivu. A realno, ne treba ti frajer koji ne voli pivu jer znaš da onda nije nikakav frajer nego se samo voli kurčit sa svojim mišićima, a ti ćeš se bez veze brinuti jer izgleda bolje od tebe na plaži, toliko da se za njim okreću i muškarci i žene. To ne želimo, želimo da se okreću za ...
172 komentara
Pročitajte više

stari Nestorov, gospon Čeda i još JEDAN

O, matori... ne mogu da odeš a da ti ne posvetim još jedan tekst na blogu, iako više ne pišem ovdje... bacila sam se u neke druge vode, znaš. Posljednji tekst koji sam ti posvetila bio je onaj nakon koncerta u pulskoj Areni, sjećaš se?  Bio je to vrhunski koncert, iako se mnogi možda nisu složili s repertoarom, a ja sam ti već oprostila što mi nisi otpjevao Rapsodiju o Katrin, iskupio si se s drugim pjesmama koje čuješ samo u jedinstvenim prilikama kao što je ta. Zemlja vila, bila je stvarno. Doduše, nekako sam tad već zamijetila da si mi nešto stariji nego prošle godine, ali nisam se obazirala, vjerovala sam da godine, baš kao i granice, nacionalnost i religija, tebi ne znače ništa. Ma znaš šta, nisu ni značile. Kao što i sam kažeš, život je ona crtica između godine rođenja i godine smrti.  Na dan kad si umro, a moram priznati da si vraški pazio u koje vrijeme ćeš otići, da bismo se mogli pripremiti za novi radni tjedan, pitala sam se što se događa s ljudima nekoliko minuta p...
5 komentara
Pročitajte više