premalo ljubavi, previše gluposti

Jučer mi se oženio princ Harry, kao što svi znamo, jer smo svi stavljali storyje na instagram kao da nam to nešto znači, a zapravo smo jedino slušali komentare Maje Šuput o tome preferira li više Meghan Markle, pardon, princezu Meghan, vojvotkinju od Sussexa ili Kate, vojvotkinju od Cambridgea. Kate joj je previše uštogljena, na vjenčanje je došla obučena u bijelo i zijevala je. Naravno da je odabrala Meghan. Mislim, sad nam je ful važno jel Maji Šuput draža jedna ili druga. Boli me j*na k*ta. 

Ja baš volim Kate. Kate je dama. Sofisticirana, profinjena i uglađena. Kate je školovana povjesničarka umjetnosti s diplomom St Andrew’s univerziteta. Kate je majka troje djece i vojvotkinja od motherfucking Cambridgea, najljepšeg kraja Engleske. A tko si i što si ti, Majo Šuput? Izblajhana kraljica hercegovačkih svadbi koja je, upravo zahvaljujući nastupima na istim, dobila certifikat vjenčanja pa imaš pravo komentirati kraljevsko vjenčanje. Jer najbitnije je tko se kako obukao. Amal Clooney je bila famozno odjevena, gotovo da je zasjenila i Davida Beckhama, ali Amal Clooney je jedna inteligentna, hrabra, ambiciozna žena koja stoji ispod te famozne žute kreacije. Nije bitno šta nosiš na sebi, važno je ono što imaš u sebi.

Ono što me zapravo najviše raspizdilo je što su komentari o odjeći prevladali komentare o ljubavi. Internet bruji o prvim riječima koje je Harry izgovorio Meghan kad ju je ugledao : ,, Izgledaš prekrasno. Ja sam takav sretnik. “ I znaš šta, neka bruji!

Uopće ne smatram da je klišej, da je otrcano i neukusno komentirati i pričati o ljubavnoj priči kojoj smo imali prilike svjedočiti apsolutno svi na svijetu (osim Sjeverne Koreje, vjerojatno) jer zaslužuje se pričati o njoj!

Britanci su jedan poseban narod. Narod koji poznajem i volim više nego moj rođeni i kojeg gotovo smatram svojim i uopće javno priznati. Narod koji voli svoje. Koji već stoljećima obožava kraljicu Elizabetu II. koja njih obožava nazad. Koji mrze Francuze, i svi to znamo. Koji je ponosan. I ima svakog razloga biti.

Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske jučer je po prvi put u povijesti u monarhiju primilo osobu nebritanskog podrijetla. Katolkinju, ne protestanticu. Mulatkinju, djevojku mješane boje kože a ne čistokrvnu bjelkinju sa savršenom puti.

Ali to ništa ne bi bilo tako da tu nije bilo ljubavi. Ljubavi koja će ipak prevladati geografske granice, klasne, materijalne i rasne razlike. Ljubav koja se bori i koja se nikada ne predaje. Ljubav koja ne sluša komentare. Ljubav koja nikad ne gleda unazad, već samo ide naprijed. 

I onda se pitamo zašto živimo u državi u kakvoj živimo. 

Gdje je bitno šta si obukao i jel ti čaća HDZ-ovac. Ako ti je pradjed Srbin možeš slobodno zaboravit da ćeš ti ikad bit Hrvat, bez obzira jesi li rođen ovdje ili ne. Mislim, baš imamo bit ponosni na svašta. Na hod za mješanje u tuđi život. Na tisuće nezaposlenih. I na Maju Šuput koja sa zalizanom kosom u flundrastoj haljini sa hercegovačke svadbe komentira kraljevsko vjenčanje, a vjerojatno je iz zemljopisa imala jedva dva.

Imamo bit ponosni, svakako. Na previše sranja, a premalo ljubavi.

Nije ni čudo da toliki oboljevaju. Kako ćeš biti zdrav kad ne voliš i nisi voljen?