,, Kao dijete mrzio sam autoritete, jer u školi su mi govorili da sam kreten”, kaže Zoni iz Dječaka. Kao dijete, voljela sam Dječake i isto tako mrzila autoritete iako mi nisu govorili da sam kreten. Govorili su mi da sam talentirana, puna potencijala, lijena i zajebana. Tim riječima, a vrlo vjerojatno i tim redoslijedom s obzirom da je sve krenulo nizbrdopri kraju. Iako, tko zna, možda je to tek bio početak.
Prije točno mjesec dana napunila sam okruglih 20 godina i zakoračila u novo desetljeće života za koje velika većina govori da je najljepše u životu. Ali nekako smatram da je pogrešno razmišljati na taj način.
Zašto bi dvadesete bile bolje od tridesetih i zašto bi bilo bolje imati 17, a ne 7 godina?
Kao dijete, silno sam htjela biti sve ali ne dijete. Htjela sam uvijek ići u razred više, biti godinu dana starija, biti centimetar viša.
Željela sam imati dugu plavu kosu, plave oči i postati glumica u Los Angelesu.
Kad sam krenula u srednju školu, sjećam se da nije bilo dana kada bih izašla iz kuće bez maskare na očima u najmanju ruku, ali najčešće bih na sebe stavila full makeup kao da zaista idem na premijeru filma u LA-u, a ne na test iz latinskog.
Bila sam jako iskompleksirana svojim malim trepavicama i živjela sam u uvjerenju da bez šminke na očima izgledam kao punoglavac.
Odrasla sam uz beauty gurue s YouTubea, naučila sam što je konturiranje, highlight, strobing, cut crease i smokey eye. I neka sam, tad mi je to bilo najvažnije znanje koje imam.
Ali nekako s vremenom odrasteš. Shvatiš da ne izgledaš kao punoglavac i da to što imaš male trepavice znači da si blagoslovljena i nemaš previše dlaka. Shvatiš da nemaš vremena ni za obuć grudnjak, a kamoli tek napravit si wing s tušem za oči. Shvatiš da su ti cvike i duža s toplim mlijekom ujutro najbolje prijateljice ujutro.
Shvatiš da je ok nositi sjajilo na ustima i poslije 12. godine.
Da imati dugu plavu kosu ne znači ništa više od toga da ostavljaš plave vlasi posvuda, baš kao što si ostavljala i smeđe. Da boje nisu neprijatelji. Da je u redu ne kupiti novu šminku više od pola godine.
Jednostavno, shvatiš. Shvatiš da si skroz super takav kakav jesi. Da ćeš uvijek misliti da si sada baš najbolji i najpametniji i da je cijeli svijet tvoj. Okej je. Okej je imati iste snove kao što si imao s 12 i nositi isto to sjajilo. I baš te briga što puše vjetar i kosa ti se zaljepjuje za usne, ti si baš super. Jer jesi, fakat jesi.
Prije točno mjesec dana napunila sam okruglih 20 godina i zakoračila u novo desetljeće života za koje velika većina govori da je najljepše u životu. Ali nekako smatram da je pogrešno razmišljati na taj način.
Zašto bi dvadesete bile bolje od tridesetih i zašto bi bilo bolje imati 17, a ne 7 godina?
Kao dijete, silno sam htjela biti sve ali ne dijete. Htjela sam uvijek ići u razred više, biti godinu dana starija, biti centimetar viša.
Željela sam imati dugu plavu kosu, plave oči i postati glumica u Los Angelesu.
Kad sam krenula u srednju školu, sjećam se da nije bilo dana kada bih izašla iz kuće bez maskare na očima u najmanju ruku, ali najčešće bih na sebe stavila full makeup kao da zaista idem na premijeru filma u LA-u, a ne na test iz latinskog.
Bila sam jako iskompleksirana svojim malim trepavicama i živjela sam u uvjerenju da bez šminke na očima izgledam kao punoglavac.
Odrasla sam uz beauty gurue s YouTubea, naučila sam što je konturiranje, highlight, strobing, cut crease i smokey eye. I neka sam, tad mi je to bilo najvažnije znanje koje imam.
Ali nekako s vremenom odrasteš. Shvatiš da ne izgledaš kao punoglavac i da to što imaš male trepavice znači da si blagoslovljena i nemaš previše dlaka. Shvatiš da nemaš vremena ni za obuć grudnjak, a kamoli tek napravit si wing s tušem za oči. Shvatiš da su ti cvike i duža s toplim mlijekom ujutro najbolje prijateljice ujutro.
Shvatiš da je ok nositi sjajilo na ustima i poslije 12. godine.
Da imati dugu plavu kosu ne znači ništa više od toga da ostavljaš plave vlasi posvuda, baš kao što si ostavljala i smeđe. Da boje nisu neprijatelji. Da je u redu ne kupiti novu šminku više od pola godine.
Jednostavno, shvatiš. Shvatiš da si skroz super takav kakav jesi. Da ćeš uvijek misliti da si sada baš najbolji i najpametniji i da je cijeli svijet tvoj. Okej je. Okej je imati iste snove kao što si imao s 12 i nositi isto to sjajilo. I baš te briga što puše vjetar i kosa ti se zaljepjuje za usne, ti si baš super. Jer jesi, fakat jesi.
Primjedbe
Objavi komentar