Preskoči na glavni sadržaj

sve ili ništa

Lessie se nije vratila kući, a svi znamo tko je Lessie u ovoj priči, barem ako čitate moje postove, a ako ste ovdje, vjerujem da i čitate.
Mislila sam da sinoćnju utakmicu između Hrvatske i Engleske moje srce neće moći podnijeti, ali evo me, tu sam, izdržalo je, a i vrijedilo je. Boljelo me od tolike sreće za koju znam jedino kada sam, ironično, u Engleskoj, ali Majka me prije svega rodila ovdje.

HRVATSKA JE U FINALU SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA i Drago Ćosić koji je u meni spavao posljednje četiri godine, što je ful nevjerojatno jer Drago Ćosić nikad ne spava, kao ni Rijeka, probudio se i vrištao koliko je dug i širok. 
Trebalo nam je dvadeset godina... dvadeset dugih, teških, napornih godina da dođemo tu gdje jesmo, da cijelom svijetu pokažemo kakav nogomet igramo, a prije svega, da pokažemo da se ovaj put nećemo samo tako predati i prepustiti nekome ono što stvarno je naše.
A mislim da je to ključ svega. Trebala nam je jedna osoba poput Zlatka Dalića koji je ovoj reprezentaciji rekao : ,, Sve ili ništa. '' I naravno, došli su po sve. I sve će i uzeti.


,, Ovdje svakako treba spomenuti i psihologiju mase, jer čak i oni inače nezainteresirani za nogomet podlegli su utjecaju masovne euforije pod utjecajem osjećaja zajedništva, solidarnosti, pripadnosti, u ovom slučaju nacionalnom identitetu...
Nacionalno jedinstvo pokreće ekonomije, ruši barijere, ostvaruje neostvarivo...'' (Ciceron)

I doista je tako. Kad bismo se ujedinili u nekim drugim stvarima kao što smo ujedinjeni u nogometu, ne bismo imali kraja. Da napokon zatvorimo pokoja vrata, oprostimo neke dugove i krenemo dalje. Da prestanemo konstantno gledati preko ramena, mrkih pogleda, s bijesom u očima i jednostavno duboko udahnemo i prihvatimo. Bilo je kako je bilo, sad je tako kako je. Zahvaljujući našoj vladi, sinoć je i manje od četiri milijuna Hrvata stajalo pred televizorima u prepunim kafićima, restoranima, parkovima, rivama... a gdje su ostali? Negdje vani, kao u boljem svijetu, traže nešto za sebe. A ne možeš ih ni kriviti. Nismo nigdje dogurali od 1991. godine, sve do sinoć. I vjerujem da prolazak Hrvatske reprezentacije u Finale, jebeno grande finale Svjetskog prvenstva može biti pomak ka nečemu boljem. 
Budućnosti, nadam se.

Ne razumijem i dalje zašto postoje neke granice, zašto postoje određene podjele i zašto se i dalje neki ljudi miješaju u tuđe živote i zašto konstantno uzimamo ništa, kad je očigledno da možemo imati sve. Jer ipak, vjetar nas nosi do prvog mjesta tako brzo kao što nas spaja autocesta. U svim pogledima. 
 






Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Tin Ujević : blizak svima, a različit od svih

,, Vidovit i vitalan, pomnožen sa svijetom, on je, kad to jeste, najživotniji i najmoderniji naš pjesnik, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. ''  Riječi su to kojima je Jure Kaštelan opisao Augustina Tina Ujevića, rođenog na današnji dan, 1891. godine u Dizdara kuli u Vrgorcu.  Zamisli, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. Teško da možeš ostati ravnodušan na takav opis.  Evo nje, opet se našla pisati o poeziji, kažeš. Jesam, da, a šta ću kad sam ti takva. Ona koja u 2019. godini još uvijek čita avangardnu poeziju. A čak ni ne studira književnost. Bliska svima, različita od svih. Baš poput Tina.  Poprilično sam uvjerena da sam u prošlom životu rakijala s njim rame uz rame na potezu Teslina-Masarykova i slušala tu čaroliju riječi, nikad potpuno trijezna. Jednom kad su Ujevića pitali zašto toliko pije, on je odgovorio: ,, Jer vas ne mogu gledati'', misleći na hrvatski narod.  Ali, znate šta, nije on bio ni blesav. U  Masarykovoj 13 nalazila se...
32 komentara
Pročitajte više

dobri momci, zločesti dečki i Al Pacino

Filmovi. Nikad nisam voljela ljubavne filmove i ne možeš mi reći da želiš da je John Hughes režirao tvoj život. I da je onaj netflixov film o svim dečkima koje je neka djevojčica voljela najljepši film na svijetu. Najljepši film na svijetu vjerojatno je Schindlerova lista ili bilo koji film Stevena Spielberga koji bi me mogao natjerati na suze i da snimi muhu zarobljenu u paukovoj mreži. Ali, valjda ovisi što preferiraš i o ukusima se ne raspravlja. Iako ćemo uvijek raspravljati.  Raspravljat ćemo o tome jesu li nam zgodniji frajeri s plavim ili smeđim očima, svijetlom ili tamnom kosom, sa six packom ili dad bodsima . S dad bodsima , logično. Jer ti je na njima ljepše ležati i znaš da sigurno vole pivu. A realno, ne treba ti frajer koji ne voli pivu jer znaš da onda nije nikakav frajer nego se samo voli kurčit sa svojim mišićima, a ti ćeš se bez veze brinuti jer izgleda bolje od tebe na plaži, toliko da se za njim okreću i muškarci i žene. To ne želimo, želimo da se okreću za ...
172 komentara
Pročitajte više

stari Nestorov, gospon Čeda i još JEDAN

O, matori... ne mogu da odeš a da ti ne posvetim još jedan tekst na blogu, iako više ne pišem ovdje... bacila sam se u neke druge vode, znaš. Posljednji tekst koji sam ti posvetila bio je onaj nakon koncerta u pulskoj Areni, sjećaš se?  Bio je to vrhunski koncert, iako se mnogi možda nisu složili s repertoarom, a ja sam ti već oprostila što mi nisi otpjevao Rapsodiju o Katrin, iskupio si se s drugim pjesmama koje čuješ samo u jedinstvenim prilikama kao što je ta. Zemlja vila, bila je stvarno. Doduše, nekako sam tad već zamijetila da si mi nešto stariji nego prošle godine, ali nisam se obazirala, vjerovala sam da godine, baš kao i granice, nacionalnost i religija, tebi ne znače ništa. Ma znaš šta, nisu ni značile. Kao što i sam kažeš, život je ona crtica između godine rođenja i godine smrti.  Na dan kad si umro, a moram priznati da si vraški pazio u koje vrijeme ćeš otići, da bismo se mogli pripremiti za novi radni tjedan, pitala sam se što se događa s ljudima nekoliko minuta p...
5 komentara
Pročitajte više