Nekad volim pisati o tome šta mi zapravo dušu tišti pa da tu stijenu maknem sa sebe, radije nego da razgovaram s ljudima direktno jer eto, emocionalnost mi u tu ruku nikad nije bila jača strana, a kad je loše, okrenut ću na zafrkanciju. A nekad ću, umjesto da se suočim, pobjeći nekamo i pisati o nečemu drugom, recimo. Ali, znaš ti šta, moja Majka je žena od zidnih naljepnica, pa je tako i ovdje na našu malu kućicu naljepila plava slova koja kažu da je slana voda lijek za sve : suze, znoj ili more. Odmah sam se toga sjetila baš one večeri kad je glavna zvijezda bila pomrčina mjeseca, a ja sam preživljavala još jedan u nizu napadaja panike jer mi je izbio na koži neki osip, a našla sam se sama. usred ničega (čitaj otoka Paga) i prije nego što sam ju nazvala se sjetih njezinog natpisa - što je značilo da mogu plačući otrčati do mora, pa će valjda sve proć. Kad sam svojoj ludoj familiji priopćila da na par dana bježim sama sa sobom na taj goli otok, pape mi nije vjerovao , već je bio u...
,, Čovjekovo zdravlje može se ocijeniti po tabletama ili stepenicama - ako ih grabi po dvije u isto vrijeme. '' - Joan Welsh