Preskoči na glavni sadržaj

početak ili kraj, ili sredina


Nakon 45 dana izbivanja, vratila sam se u stvarnost koja me lupila najjačim udarcem, a ja sam još uvijek na godišnjem. Opet ću se referirat na svog Balaševića, ali taj čovjek mi jednostavno upravlja mislima i rekao je prije mene sve ono što sam oduvijek sanjala, ali valjda je to tako s nama rođenima u maju.
,, Bio je septembar, i u opticaju je još bilo curica sa tragom kupaćih kostima na koži, korzo je mirisao na vanilu i nove knjige, ali meni se nije nikud išlo.  '' (Tri posleratna druga, Đorđe Balašević)

Rujan nikad nisam voljela možda iz razloga jer sam do prije dvije godine još uvijek prvog tjedna kretala u školu, koju nije da nisam voljela, ali nisam jer nitko nikada nije volio školu. Voljela sam ljude i atmosferu, markiranje španjolskog i pušenje na stepenicama. Slobodne sate, Phariju i Plavo stablo. A sad, kad su došle neke druge životne okolnosti rujan je postao, za neke, mjesec za rješavanje preostalih ispita i spašavanja godine, a za druge, spašavanja samog sebe.

Godinu, osim na početku, dijelim i prije i nakon ljeta, jer bez obzira na sve klišejske priče, nisi ista osoba koja si bio prije dva mjeseca. Ma k vragu, nisi ista osoba ni od prije pet dana.
Prije pet dana vratila sam se u Zagreb negdje oko devet sati navečer i mislim da nema boljeg dočeka od osvjetljenog Hendrixovog mosta. Meni je to dosta.
Uvijek vraćanje u Zagreb sa sobom nosi neku već poznatu nostalgiju za mirisom borova i soli i toplinom sunca. Smogasti zagrebački zrak i kontinentalna klima nikad mi nisu išli u prilog.

Ali doista, miriše na nove knjige i još uvijek su tragovi kupaćih ovdje. Kad se koža počne ljuštiti, moraš se i ti mentalno odcijepit od splitskog stanja uma bez obzira jesi doša iz Splita ili ne. Ali zasad još ne bih. Lito mi je još uvik u glavi, a faks počinje tek za mjesec dana. Životni moto u zadnje vrijeme mi je da ako odustaneš od prava, još uvijek možeš bit na moru, jer realno, možeš, iako si u Zagrebu. Možeš uvijek sa sobom imat malo bezbrižnosti i lito ti može bit stvarno zauvik, samo trebaš naći neku sredinu. Nije uvijek početak, niti sve završava.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Tin Ujević : blizak svima, a različit od svih

,, Vidovit i vitalan, pomnožen sa svijetom, on je, kad to jeste, najživotniji i najmoderniji naš pjesnik, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. ''  Riječi su to kojima je Jure Kaštelan opisao Augustina Tina Ujevića, rođenog na današnji dan, 1891. godine u Dizdara kuli u Vrgorcu.  Zamisli, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. Teško da možeš ostati ravnodušan na takav opis.  Evo nje, opet se našla pisati o poeziji, kažeš. Jesam, da, a šta ću kad sam ti takva. Ona koja u 2019. godini još uvijek čita avangardnu poeziju. A čak ni ne studira književnost. Bliska svima, različita od svih. Baš poput Tina.  Poprilično sam uvjerena da sam u prošlom životu rakijala s njim rame uz rame na potezu Teslina-Masarykova i slušala tu čaroliju riječi, nikad potpuno trijezna. Jednom kad su Ujevića pitali zašto toliko pije, on je odgovorio: ,, Jer vas ne mogu gledati'', misleći na hrvatski narod.  Ali, znate šta, nije on bio ni blesav. U  Masarykovoj 13 nalazila se...
32 komentara
Pročitajte više

dobri momci, zločesti dečki i Al Pacino

Filmovi. Nikad nisam voljela ljubavne filmove i ne možeš mi reći da želiš da je John Hughes režirao tvoj život. I da je onaj netflixov film o svim dečkima koje je neka djevojčica voljela najljepši film na svijetu. Najljepši film na svijetu vjerojatno je Schindlerova lista ili bilo koji film Stevena Spielberga koji bi me mogao natjerati na suze i da snimi muhu zarobljenu u paukovoj mreži. Ali, valjda ovisi što preferiraš i o ukusima se ne raspravlja. Iako ćemo uvijek raspravljati.  Raspravljat ćemo o tome jesu li nam zgodniji frajeri s plavim ili smeđim očima, svijetlom ili tamnom kosom, sa six packom ili dad bodsima . S dad bodsima , logično. Jer ti je na njima ljepše ležati i znaš da sigurno vole pivu. A realno, ne treba ti frajer koji ne voli pivu jer znaš da onda nije nikakav frajer nego se samo voli kurčit sa svojim mišićima, a ti ćeš se bez veze brinuti jer izgleda bolje od tebe na plaži, toliko da se za njim okreću i muškarci i žene. To ne želimo, želimo da se okreću za ...
172 komentara
Pročitajte više

stari Nestorov, gospon Čeda i još JEDAN

O, matori... ne mogu da odeš a da ti ne posvetim još jedan tekst na blogu, iako više ne pišem ovdje... bacila sam se u neke druge vode, znaš. Posljednji tekst koji sam ti posvetila bio je onaj nakon koncerta u pulskoj Areni, sjećaš se?  Bio je to vrhunski koncert, iako se mnogi možda nisu složili s repertoarom, a ja sam ti već oprostila što mi nisi otpjevao Rapsodiju o Katrin, iskupio si se s drugim pjesmama koje čuješ samo u jedinstvenim prilikama kao što je ta. Zemlja vila, bila je stvarno. Doduše, nekako sam tad već zamijetila da si mi nešto stariji nego prošle godine, ali nisam se obazirala, vjerovala sam da godine, baš kao i granice, nacionalnost i religija, tebi ne znače ništa. Ma znaš šta, nisu ni značile. Kao što i sam kažeš, život je ona crtica između godine rođenja i godine smrti.  Na dan kad si umro, a moram priznati da si vraški pazio u koje vrijeme ćeš otići, da bismo se mogli pripremiti za novi radni tjedan, pitala sam se što se događa s ljudima nekoliko minuta p...
5 komentara
Pročitajte više