Preskoči na glavni sadržaj

Nostalgija ili nismo svi koji lutamo izgubljeni

U četvrtak ujutro bilo je standardno, buđenje, kava, neko brzinsko listanje literature za seminare, oblačenje, ručak kod pape, pravac 2A peron, drugi kolosijek i vlak Koprivnicu. 
Ali nebo iznad Zagreba bilo je oblačno, a ja sam htjela biti u vlaku za neko sunčano i toplo mjesto, što Koprivnica definitivno nije.

Sve u mojem cekeru bilo je isto kao i svaki drugi dan - mala bilježnica, pernica, maramice, sredstvo za dezinfekciju ruku (jer HŽ), ručak u plastičnoj zdjelici, vilica, labelo. I knjiga o Oliveru Dragojeviću koju sam brzinski šiknula u torbu tog jutra. Možda je djelomično bilo i zbog Galeba koji je došao na shuffleu, ili melankolije koja prevladava u siječnju, ali uhvatila me neka sjeta za nekim ljetima, suncima, dalekim ili bliskim morima, svejedno je. I nije me pustila.
Željela sam ležati u nekoj uvali, slušati kako mi more pjeva i mirisati mješavinu soli i borova. I nemati dvjesto slojeva odjeće na sebi. 

Vjerujem da je to sve dio te siječanjske depresije, a u neku ruku, barem kod nas studenata, utjecaj mnogobrojnih studentskih obveza koje te zarobe početkom nove godine. Imaš osamdeset i šest seminarskih radova, duplo toliko kolokvija, zadaća i dodatnih aktivnosti koje moraš izvršiti još jučer, a ti slušaš ploče i zamišljaš se negdje na nekoj stijeni s čašom hladnog gin tonika u ruci s kriškama limete. Cvike na glavi, samo ti i more... 

Nostalgična sam. Za ljetom. Za bezbrižnim danima. Bojala sam se odrastanja, a sada se osjećam kao da sam previše odrasla. Potpisala sam ugovor s Iskonom na dvadeset i četiri mjeseca i odlučila kupiti novi laptop. I bundu. Ali još uvijek ne znam gdje se vidim za deset godina. 

I mislim da je to u redu. Tolkienovog citata iz Gospodara prstenova ,, Nije sve što sja zlato i nisu svi koji lutaju izgubljeni'' sjetila bih se svakog puta kad bih se našla negdje nemajući pojma gdje sam, u figurativnom i doslovnom smislu. I mislim da napokon mogu reći da lutam, ali nisam izgubljena. 










Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Tin Ujević : blizak svima, a različit od svih

,, Vidovit i vitalan, pomnožen sa svijetom, on je, kad to jeste, najživotniji i najmoderniji naš pjesnik, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. ''  Riječi su to kojima je Jure Kaštelan opisao Augustina Tina Ujevića, rođenog na današnji dan, 1891. godine u Dizdara kuli u Vrgorcu.  Zamisli, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. Teško da možeš ostati ravnodušan na takav opis.  Evo nje, opet se našla pisati o poeziji, kažeš. Jesam, da, a šta ću kad sam ti takva. Ona koja u 2019. godini još uvijek čita avangardnu poeziju. A čak ni ne studira književnost. Bliska svima, različita od svih. Baš poput Tina.  Poprilično sam uvjerena da sam u prošlom životu rakijala s njim rame uz rame na potezu Teslina-Masarykova i slušala tu čaroliju riječi, nikad potpuno trijezna. Jednom kad su Ujevića pitali zašto toliko pije, on je odgovorio: ,, Jer vas ne mogu gledati'', misleći na hrvatski narod.  Ali, znate šta, nije on bio ni blesav. U  Masarykovoj 13 nalazila se...
32 komentara
Pročitajte više

dobri momci, zločesti dečki i Al Pacino

Filmovi. Nikad nisam voljela ljubavne filmove i ne možeš mi reći da želiš da je John Hughes režirao tvoj život. I da je onaj netflixov film o svim dečkima koje je neka djevojčica voljela najljepši film na svijetu. Najljepši film na svijetu vjerojatno je Schindlerova lista ili bilo koji film Stevena Spielberga koji bi me mogao natjerati na suze i da snimi muhu zarobljenu u paukovoj mreži. Ali, valjda ovisi što preferiraš i o ukusima se ne raspravlja. Iako ćemo uvijek raspravljati.  Raspravljat ćemo o tome jesu li nam zgodniji frajeri s plavim ili smeđim očima, svijetlom ili tamnom kosom, sa six packom ili dad bodsima . S dad bodsima , logično. Jer ti je na njima ljepše ležati i znaš da sigurno vole pivu. A realno, ne treba ti frajer koji ne voli pivu jer znaš da onda nije nikakav frajer nego se samo voli kurčit sa svojim mišićima, a ti ćeš se bez veze brinuti jer izgleda bolje od tebe na plaži, toliko da se za njim okreću i muškarci i žene. To ne želimo, želimo da se okreću za ...
172 komentara
Pročitajte više

stari Nestorov, gospon Čeda i još JEDAN

O, matori... ne mogu da odeš a da ti ne posvetim još jedan tekst na blogu, iako više ne pišem ovdje... bacila sam se u neke druge vode, znaš. Posljednji tekst koji sam ti posvetila bio je onaj nakon koncerta u pulskoj Areni, sjećaš se?  Bio je to vrhunski koncert, iako se mnogi možda nisu složili s repertoarom, a ja sam ti već oprostila što mi nisi otpjevao Rapsodiju o Katrin, iskupio si se s drugim pjesmama koje čuješ samo u jedinstvenim prilikama kao što je ta. Zemlja vila, bila je stvarno. Doduše, nekako sam tad već zamijetila da si mi nešto stariji nego prošle godine, ali nisam se obazirala, vjerovala sam da godine, baš kao i granice, nacionalnost i religija, tebi ne znače ništa. Ma znaš šta, nisu ni značile. Kao što i sam kažeš, život je ona crtica između godine rođenja i godine smrti.  Na dan kad si umro, a moram priznati da si vraški pazio u koje vrijeme ćeš otići, da bismo se mogli pripremiti za novi radni tjedan, pitala sam se što se događa s ljudima nekoliko minuta p...
5 komentara
Pročitajte više