što mlade djevojke žele, mogu i znaju

U osmom razredu počela sam gledati HBO-ovu seriju Djevojke, koja je tada negdje baš i krenula s emitiranjem i bila je čista suprotnost onoj drugoj ženskoj seriji koju uglavnom sve žene svijeta znaju napamet (uključujući i mene) jer je došla iz perspektive jedne prave spisateljice (to stavljam u italic jer svi dobro znamo da Carrie Bradshaw nije bila prava spisteljica) i donijela priču o četiri djevojke koje su došle s diplomama društveno-humanističkih pravaca i još se nisu ostvarile. Bile su mlade, urbane, neiskusne, inteligentne i ful sposobne. I ispričale su nekoliko kvalitetnih priča o prijateljstvu, vezama, seksu i stvarnom životu nakon diplome koji sa sobom nosi suočavanje s nemilosrdnošću svijeta. Što ne znači da ne možeš u istom tom svijetu uspjeti. 

Što zapravo mlade djevojke žele, mogu i znaju? 

Biti djevojka između, recimo, trinaest/četrnaest kad dobiješ prvu mjesečnicu i poljubiš dečka prvi put i osjetiš kako te prevaljuje val promjena i postavljaš si glavno pitanje (tadašnjeg) života: ,,Jesu li dečki zaista glupi ili mi se možda čak sviđaju?'', te dvadeset i tri, četiri kad si, osim ako ne studiraš pravo ili veterinu, s diplomom u ruci ali još uvijek dovoljno mlada da je udaja isključena je vjerojatno najtraumatičnije i najljepše razdoblje jednog ženskog života. I nešto što ne razumije nitko osim onog tko je bio ili je djevojka između trinaest/četrnaest i dvadeset i tri, četiri. 

Živimo u relativno naprednom dobu, ali još uvijek živimo negdje daleko unutar okvira gdje se smatra da sve mlade djevojke moraju biti dio jednog kalupa. Pametne i rječite, to zasigurno. Ali neka ne govore previše. Obrazovane? Bilo bi poželjno, ali nek ne ganjaju velike karijere kako bi ipak mogle biti majke i domaćice i svojim supružnicima peglale košulje. To je jedna od razloga zašto me živcirala moja baka iz Metkovića. Stalno mi je govorila da moram naučiti obavljati kućanske poslove i peglati košulje kako bih svom mužu jednog dana mogla peglati košulje, na što sam joj odgovorila: ,, Zašto bih ja njemu peglala košulje? '' , a ona bi uvijek odgovorila da je to čin ljubavi. 

Ali fakat brijem da nije. Mislim, mama mu je doma peglala košulje i slagala čarape ali zašto bih to onda ja radila? Ja mu nisam mama. Ja sam mu žena s kojom je odlučio živjeti, ne da bih mu slagala veš jer mu je trebao netko tko će to raditi, valjda zato što mu je trebao netko tko će ga voljeti i podržavati u tome da si sam složi taj veš jer je odrastao muškarac. 

Baka mi je rekla da nisam normalna. Mislim da moraš naučiti obavljati kućanske poslove čisto zato jer ćeš jednog dana i ti živjeti sama, s muškarcem ili bez, ili možda sa šest pasa koji će ti se tu i tamo pokakati na tepih i ostaviti dlake na plahtama i jednostavno to moraš sredit jer nećeš živjet u takvom neredu. 

Na tom putu negdje shvatiš da dečki zaista jesu glupi i da ih ne možeš promijeniti, ali isto tako shvatiš da ti se sviđaju i da je to normalno. Shvatiš da stvarno ne znaju kako ispeglati košulju, ali te znaju nasmijati. I shvatiš da se neki dečki ipak dobro ljube i da nemaju svi okus po kikirikiju. Ali svejedno, nitko te nikad ne smije natjerati da mu ispeglaš košulju. To ćeš napravit jer želiš, ne jer moraš. Niti ćeš išta ikad raditi samo zato jer se osjećaš da to moraš raditi. 

,, U tvojim godinama sam...'' Dobro, neka si, hvala. Ja radije ne bih. 

Ja biram obrazovanje, putovanja, kupovinu odjeće koja će nekad zamijenit negativne emocije, neizvjesnost, prijateljstva, djevojke, dečke koji nemaju okus po kikirikiju i nekad zgužvanu odjeću. 

Trebamo previše govoriti. Nikada im ne dopustiti da nas ušutkaju. 
Ganjati velike karijere, definitivno. Biti obrazovane, čitati knjige, zauzimati se za sebe. Biti dovoljno jake da to sve možemo hendlati, ali i naučiti da i nije loše ako nas netko spasi. Ipak, da bi nas netko drugi mogao spasiti, moramo se moći spasiti same. 

Mislim da mi, mlade djevojke, još uvijek ne znamo što točno želimo, ali možemo sve. Možemo htjeti cijeli svijet, zapravo, manje od toga ni ne bismo ni smjele. A totalno možemo i osvojiti cijeli svijet.