Još su mi davno rekli da knjigu ne sudim po koricama i da odijelo ne čini čovjeka, pa i ja tebi tako kažem da ne sudiš odmah naslov ovog posta i njegov sadržaj. Nedavno je na fejsu bila popularna neka igrica u kojoj će ti se izbaciti ,, što wikipedia kaže o tebi '', ravnajući se prema tvojoj profilnoj slici. Totalno cringe, totalno jazavo, ali me ful interesiraju takve gluposti. Izbacilo mi je da izgledam kao 24-godišnja Dankinja čiji je hobi zaljubljivanje frajera u nju, a životni moto upravo taj: ,, Nemoj me mrziti jer sam lijepa, mrzi me jer tvoj dečko misli da jesam. ''
Mislim, izurlala sam se od smijeha, ali kad sam malo bolje razmislila, shvatila sam da to uopće nije loš životni moto. Ajme, vidi ovu. Totalno umišljena. Voli samo sebe. Već te čujem tamo izdaleka. Ali baš zato sam ovdje. Da ti kažem da je voljenje sebe najbitnija stvar u životu. I da je imati super mišljenje o sebi nešto potpuno suprotno od umišljenosti. Umišljeni ljudi sebe vole na negativan način. I misle da su bolji od svih i ni s kim ne žele imati posla. Niti žele čuti tuđa mišljenja, jer su njihova jasno, najbolja. Drže se iznad ostalih i ne zrače apsolutno ničime. Prazni su. I nisu uopće svjesni da se ne cijene.
Ja sebe imam. Toliko da sam si to zauvijek zapečatila s unutarnje strane lijeve podlaktice. Nekad se možda imam i previše, pa zato drugi imaju poteškoće s time da me dobiju. Ili ja imam poteškoće s davanjem sebe drugima. Mislim da je ipak ovo drugo. Ali, fakat, ako izgubiš sebe izgubio si sve. I nemaš ništa od čekanja nekog tko bi te potencijalno spasio. Moraš se spasiti sam. Ali to je egocentrično. Sebična si. Opet te čujem. Ali ne mislim da je loše nekad biti sebičan. Jebiga, moraš naučiti gledati svoju korist u nekim situacijama. Ako se previše daš, pomalo se počinješ gubiti. Moraš bit na nekoj sredini.
Ja kad volim, onda fakat volim. I dala bih toliko toga ljudima koje volim. I bez nekih ljudi neke stvari ne bih uspjela. Ali ja sam osoba svog života. I ja sam se imala kad sam si najviše trebala.
Naravno da ne mislim da sam najbolja na svijetu. I najljepša. Ali sam svjesna svojih kvaliteta i sposobnosti. I da sam lijepa. I sebi. I tebi. I tvom dečku. Ali nikad ti ne bih otela dečka jer nisam takva kuja. A uostalom, ako se već brineš da bi te dečko mogao ostavit zbog neke druge cure, očito nemaš dovoljno samopouzdanja. S druge strane, ako te dečko fakat ostavi zbog neke druge cure, a ti si svjesna svih svojih vrlina, jebeš tog dečka. Doći će drugi. I treći. I dvanaesti. Mislim, uopće to sad nije bitno. Bitno je to da je totalno glupo hejtati nekoga samo zato jer si je on dobar takav kakav je. Čim ga hejtaš, znači da si ti nisi dobar takav kakav jesi i nešto bi po tom pitanju trebao učiniti.
Ali prečesto čujem pitanje da kako imam toliko samopouzdanja. I ne mogu dati konkretan odgovor na to pitanje jer to nije nešto što dođe preko noći. Samopouzdanje gradiš godinama. I ja sam se mučila. I nisam se voljela. I dozvoljavala sam si svakakve stvari. I htjela sam uvijek biti mršavija, imati duže noge, bujniju kosu, ljepše cicke, ravniji trbuh, punije usnice, dulje trepavice...
A vjerovali ili ne, postoje i tu neka rješenja. Ako želiš bit mršaviji, pripazi na prehranu i kreni se baviti nekom fizičkom aktivnošću. Isto i ako želiš biti deblji.
I imati ćeš i ljepše noge i ravniji trbuh. A realno, ako radiš pravilne skekove, totalno možeš oblikovati i cicke.
Ili jednostavno, ne moraš. Ako ne želiš raditi na sebi, i psihički i fizički, onda nemoj. Ali nemoj se onda žaliti da nisi zadovoljan sam sa sobom. I nemoj se onda čuditi ako takve stvari u životu privlačiš, jer nije bezveze ona kad kažu da kako zračiš, tako privlačiš.
Primjedbe
Objavi komentar