Nekima su predavanja već završila, neki su već porješavali i ispite i očistili cijelu godinu, a meni su ostala još dva službena dana nastave nakon čega slijede ispitni rokovi. Normalni ljudi, a pod normalnim ljudima mislim na ljude koji ne putuju 90 kilometara do svog faksa nisu oduševljeni ispita, ali ja ih jedva čekam. Jer to znači da ne moram svaki dan proživljavati putničke muke. Svi mi mislimo da su naši problemi najveći i da nas nitko ne razumije i da samo mi patimo. Ja se obožavam žalit. Volim kukati. Volim stalno govorit da mi je teško, uzdisat, a nemrem mi je postala redovna poštapalica u gotovo svakoj drugoj rečenici. Ali na kraju ja sve ipak mogu. I na kraju sam preživjela devet mjeseci putovanja jebenim HŽ-om. Na kraju ću svojoj djeci stvarno pričati da sam išla preko sedam gora, bosa, gladna, po snijegu i po maksimalnim vrućinama. Jer nitko tko ne proživljava i nije proživio iste muke kao ja nema pojma o čemu ja pričam i misli da pretjerujem. Da bar pretjeru...
,, Čovjekovo zdravlje može se ocijeniti po tabletama ili stepenicama - ako ih grabi po dvije u isto vrijeme. '' - Joan Welsh