Preskoči na glavni sadržaj

s druge strane komentara

Na fejsu postoji jedna grupa - Tražim/nudim studentski posao.  Grupa je jednako korisna koliko i apsurdno glupa, a gotovo da ne znam osobu koja nije član te grupe. Tu se prenose članarine za Gyms4you, prodaju xice i studentski ugovori, popravljaju mobiteli, a rijetko kada zapravo nude dobri i pošteno plaćeni STUDENTSKI poslovi. Zašto sam naglasila ovo studentski? Zato jer ljudi nisu normalni. I jer očigledno ne shvaćaju što zapravo stoji iza poimanja takve vrste posla. Vjerujem da je rijetko tko ikad zapravo pročitao pravilnik o obavljanju istoga ili ono što stoji ispisano sitnim slovima na studentskom ugovoru. Na primjer, da, ukoliko se radi šest ili više sati, poslodavac je radniku dužan osigurati odmor od minimalno pola sata. Ali to sad nije toliko važno. 

Ono što je važno jest da je postalo nenormalno teško pronaći studentski posao kojeg možeš raditi kada doslovno možeš, a da ćeš za to biti korektno i na vrijeme plaćen. Svi odjednom traže osobu koja zna raditi u Creative Cloudu, Wordpressu, CMS-u, razumije se u programske jezike, pismena je, zna odlično engleski i njemački jezik, a može raditi svaki dan od 9 do 17 za 23,44 po satu. Mislim, ne znaš više bi li se smijao ili plakao. Moram priznati da sam osobno nekoliko solidnih poslova i našla u toj grupi, ali većina oglasa je takva da očekuju da znaš apsolutno sve i da ti ne treba lova jer te ne žele platiti. 

Aktivno radim od 2016. i gotovo da nema posla kojeg nisam prošla, od prodaje hrane/pića/kinoulaznica, prodaje, promocije i korisničke podrške. Volim raditi, volim svoje pare i znam koliko ih je teško zaraditi. Tako sam i ovo ljeto bila in between jobs i u potrazi za nečim novim, mojim. Švrljam tako po toj grupi i odjednom naiđem na oglas jedne oglašivačke agencije - TRAŽIMO DEŽURNOG COMMUNITY MANAGERA. Wow, da, odlično, piši mail, šalji CV, riješi test, dobij posao. 

Pozvali su me na razgovor, odradila sam edukaciju u nekoliko sati i rekli da žele da počnem raditi što prije. Može, super, nije problem što je satnica 23,44, važno mi je iskustvo, kažem ja samouvjereno na razgovoru te nonšalantno prihvatim posao. Za one koji ne znaju, community management je, u doslovnom prijevodu s engleskog, upravljanje zajednicom. Posao obuhvaća komunikaciju s korisnicima putem društvenih mreža, odgovaranje na poruke i komentare te općenito sudjelovanje u/kreiranje jedne mreže zadovoljnih korisnika. Kada sam dobila posao, bila sam poprilično uzbuđena, radilo se o mojem prvom konkretnom poslu u ''struci'', radila sam od doma, nisam se morala rano ustajati, a ipak sam dobivala neke novce. 

Koliko može biti teško? 

Opet mi dođe da se nasmijem vlastitoj naivnosti. Ukupno sam dežurala na 8 različitih stranica. Dežurala. Radnim danom od 18 do 22 sata, a vikendom od 10 do 22. Pomislio bi da ćeš biti plaćen za sve sate koje bi trebao dežurati, jer ipak moraš isprekidati svoj dan zbog toga, a vikendom ne možeš planirati ništa jer u 10 ujutro moraš obaviti prvi check na laptopu i čekati dok ne završiš sa svime. I ne smiješ napraviti pauzu dulju od dva sata, jer klijenti ne vole toliku neaktivnost na stranicama. Sjeti se da radiš za klijenta, ne za nas, ponavljalje su mi kolegice s kojima sam jedinu komunikaciju imala u grupi na fejsu, gdje su svakodnevno stizale obavijesti poput: TARA, JOŠ TE JEDNOM MOLIM DA PAZIŠ KAKO UNOSIŠ U TABLICU/ TARA, OVAKAV ODGOVOR NE MOŽEŠ DATI FANU/ TARA, KAKO TI ZNAŠ DA SU TE TENISICE NEPROPUSNE/ TARA, ZBOG OVOGA ĆEMO SVI DOBITI KOLEKTIVNI OTKAZ. 

Prije nego što sam počela ovo raditi, nisam znala da zaista postoje osobe koje vole komentirati objave na fejsu, a još manje da postoje oni koji su toliko lijeni sami izguglati informaciju. Da, rekla sam to. Posao community managera znači biti osobni google asisent ljudima koji ne znaju sami provjeriti nešto na netu. A radi se o potpuno banalnim podacima, poput radnog vremena trgovina na državni praznik, ili cijene nekog proizvoda kojeg si vidio na web stranici. 

Ovo su neke od stvari koje bih voljela reći ljudima kao bivši CM:


  • Google zna sve, ne ja
  • Facebook nije službeni kanal komunikacije
  • Šaljemo ti automatske odgovore da se suzdržimo od toga da ti jebemo mater
  • Ne razgovaraš s robotom, razgovaraš s osobom koja mrzi svoj posao
  • Ponekad je lakše otići u trgovinu i provjeriti veličinu cipela, nego čekati odgovor na fejsu, NOTE: Nemoj se ljutiti na nas ako ga čekaš nekoliko dana, naveli smo da ćeš morati pričekati
  • Svaka banka je užasna, niti jedna ne odobrava kredite blokiranima
  • Nitko osim ljudi U BANCI ti ne mogu dati odgovor na pitanje: ZAŠTO SAM BLOKIRAN
  • Ne sjedim u uredu, ne vozim najnoviji auto, ne znam tko je odgovoran zašto si ti blokiran
  • Radim za minimalnu satnicu
  • Nije mi stalo do tebe, stalo mi je da odradim svoj posao i da što prije ugasim laptop
  • Namještaj iz Lesnine će se raspasti prije nego li ti stigne na adresu
  • Plodine prodaju pokvareno meso i apsolutno ništa neće poduzeti u vezi toga jer ih doslovno nije briga
  • Isto vrijedi i za pljesnive kruhove 
  • Ja ne mogu riješiti tvoj problem, ali te mogu uputiti ljudima koji će možda moći (osim ako je riječ o Plodinama)
  • Ako ti na poruku u kojoj ti meni jebeš mater odgovorim sa smajlićem, znaj da to radim u sebi (ili da govorim svima oko sebe kolika si budala)
  • Decathlonova web stranica je grozna i ja tu ne mogu ništa
  • Preko Facebooka ne možeš naručiti stvari 
  • Ne budi lijen, izguglaj
  • Ne budi kreten, makni se s komentara 
Srećom, dala sam otkaz, na vrijeme prije nego je netko drugi zbog mene možda dobio otkaz. Nakon što sam ženu iz OTP banke direktno uputila u Erste banku, što, naravno, ni pod kojim pravilom ne smiješ napraviti. Niti reći klijentu da ode u Baby Center ako mu oni više odgovaraju cijenom. Ali, ako imaš male živce, a ne smiješ mu jebati mater, možda i možeš. A možda, ako imaš male živce, nemoj ni raditi taj posao. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tin Ujević : blizak svima, a različit od svih

,, Vidovit i vitalan, pomnožen sa svijetom, on je, kad to jeste, najživotniji i najmoderniji naš pjesnik, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. ''  Riječi su to kojima je Jure Kaštelan opisao Augustina Tina Ujevića, rođenog na današnji dan, 1891. godine u Dizdara kuli u Vrgorcu.  Zamisli, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. Teško da možeš ostati ravnodušan na takav opis.  Evo nje, opet se našla pisati o poeziji, kažeš. Jesam, da, a šta ću kad sam ti takva. Ona koja u 2019. godini još uvijek čita avangardnu poeziju. A čak ni ne studira književnost. Bliska svima, različita od svih. Baš poput Tina.  Poprilično sam uvjerena da sam u prošlom životu rakijala s njim rame uz rame na potezu Teslina-Masarykova i slušala tu čaroliju riječi, nikad potpuno trijezna. Jednom kad su Ujevića pitali zašto toliko pije, on je odgovorio: ,, Jer vas ne mogu gledati'', misleći na hrvatski narod.  Ali, znate šta, nije on bio ni blesav. U  Masarykovoj 13 nalazila se...

dobri momci, zločesti dečki i Al Pacino

Filmovi. Nikad nisam voljela ljubavne filmove i ne možeš mi reći da želiš da je John Hughes režirao tvoj život. I da je onaj netflixov film o svim dečkima koje je neka djevojčica voljela najljepši film na svijetu. Najljepši film na svijetu vjerojatno je Schindlerova lista ili bilo koji film Stevena Spielberga koji bi me mogao natjerati na suze i da snimi muhu zarobljenu u paukovoj mreži. Ali, valjda ovisi što preferiraš i o ukusima se ne raspravlja. Iako ćemo uvijek raspravljati.  Raspravljat ćemo o tome jesu li nam zgodniji frajeri s plavim ili smeđim očima, svijetlom ili tamnom kosom, sa six packom ili dad bodsima . S dad bodsima , logično. Jer ti je na njima ljepše ležati i znaš da sigurno vole pivu. A realno, ne treba ti frajer koji ne voli pivu jer znaš da onda nije nikakav frajer nego se samo voli kurčit sa svojim mišićima, a ti ćeš se bez veze brinuti jer izgleda bolje od tebe na plaži, toliko da se za njim okreću i muškarci i žene. To ne želimo, želimo da se okreću za ...

stari Nestorov, gospon Čeda i još JEDAN

O, matori... ne mogu da odeš a da ti ne posvetim još jedan tekst na blogu, iako više ne pišem ovdje... bacila sam se u neke druge vode, znaš. Posljednji tekst koji sam ti posvetila bio je onaj nakon koncerta u pulskoj Areni, sjećaš se?  Bio je to vrhunski koncert, iako se mnogi možda nisu složili s repertoarom, a ja sam ti već oprostila što mi nisi otpjevao Rapsodiju o Katrin, iskupio si se s drugim pjesmama koje čuješ samo u jedinstvenim prilikama kao što je ta. Zemlja vila, bila je stvarno. Doduše, nekako sam tad već zamijetila da si mi nešto stariji nego prošle godine, ali nisam se obazirala, vjerovala sam da godine, baš kao i granice, nacionalnost i religija, tebi ne znače ništa. Ma znaš šta, nisu ni značile. Kao što i sam kažeš, život je ona crtica između godine rođenja i godine smrti.  Na dan kad si umro, a moram priznati da si vraški pazio u koje vrijeme ćeš otići, da bismo se mogli pripremiti za novi radni tjedan, pitala sam se što se događa s ljudima nekoliko minuta p...