Zašto svi uvijek jedemo govna?
Zapravo, hranimo se njima. Trpamo si ih sami sebi u usta. Razmišljamo o njima čim otvorimo oči, pa ih doručkujemo, kriške prizalogajimo dok nas nitko ne vidi i onda ih opet jedva čekamo smazati za ručak i večeru. I onda se pitamo zašto smo ih puni.
Ja inače nemam novogodišnjih odluka još od neke tamo 2014. godine kad sam odlučila smršaviti (i stvarno jesam!) jer se ne volim zatvarati u okvire koji me, umjesto da me potaknu da nešto zaista i napravim, samo ograniče i poklope. Mislila sam da neću imati ni novogodišnjih odluka za 2020., iako kao ulazimo u novodesetljeće, mada zapravo i ne ulazimo sve službeno do 1.1.2021. nego je ovo ono po djedovski ,, kad navršiš 20. godinu ulaziš automatski u 21.'' što je istina ali i neka kalendarska caka. Kako god bilo, ipak sam donijela jednu odluku. Prestajem si trpati govna u usta.
A kaj mi to znači?
To mi znači da mi je više dosta šutjeti o nekim stvarima ili šutjeti nekim osobama ili općenito govoriti nešto što ne mislim. Znate svi na što mislim i znate vrlo dobro da to svi radimo. Pričamo, a ne govorimo. Prošle godine nekoliko situacija me potaklo na to. Ponajviše se radi o poslovima.
Studeni i prosinac provela sam radeći u jednoj knjižari u West Gateu za lika za kojeg sam radila u onom periodu kada sam odustala od pravnog fakulteta i šta jest jest, zaradila sam dobre novce s kojima sam si, osim platila faks, priuštila i jebačko dobro ljeto. Rekla sam jebačko. Volim psovke. Iako moja mama ne voli kad psujem na blogu. Ali ja mislim da su psovke lijepe. I da mogu promijeniti značenja. Ma, k vragu, mogu promijeniti svijet kad bi se iskorištavale u dobre svrhe! Ali se ne iskorištavaju jer su ljudi puni govana. I misle da će biti čišći ako se kaže neka lijepa riječ. Ja sam uvijek za lijepe riječi, ali hrvatski jezik pokušao nas je uvjeriti da su psovke nešto ružno. I riječ psovati dolazi od riječi koja je srodna riječi pas. I psovati zapravo znači ''obraćati se nekome kao prema psu. '' A sad, hrvatski jeziče, objasni mi zašto bi se netko prema psu obraćao ružno? Pas je najljepše biće koje postoji, a ljudi ni ne razumiju koliko su sretni jer smo ih zaslužili. I za razliku od nas, pas će možda njuškati govno, ali ga nikad neće staviti u usta.
Uglavnom, radila sam tako u toj knjižari u prokletnom West Gateu u kojeg neću više kročiti ni da Đorđe Balašević lično dođe održati koncert isključivo za mene (da!!!). Dva mjeseca na pitanja kako ti nije naporno, zar ne želiš slobodne vikende, pa koliko dugo putuješ do tamo, odgovarala sam tako da sam si na svaki odgovor stavila jedno malo govance pod zub. Ma, ja vam tamo ništa ne radim, samo sjedim i gledam filmove, dobra je satnica... A onda sam odradila jedan Badnjak i shvatila da mi je pun jebeni kurac. Moj šef je najveći škrtac kojeg sam u životu vidjela, gori od Plauta i Molierea zajedno - nakon prošlog Badnjaka kojeg mi nije htio platiti 50% više ponovno sam se našla u istoj situaciji, u istoj raspravi, s istim drekecima. BaDnjAk nIjE pRaZnIk. Da, nažalost nije jer živimo tu gdje živimo i jer je narod toliko sjeban u glavu da dolazi kupovati 5 minuta do zatvaranja shopping centra. Ali, hej, daj u moru ljudi budi čovjek.
I zašto bih ja morala odraditi jedan Badnjak, i svaku prokletu nedjelju za istu satnicu? Ne bih. Nisam morala. Pojela sam vlastita govna. Ali ove godine odlučujem da je to iza mene. Uz riječi Virginije Woolf: ,, Ja zaslužujem proljeće i ne dugujem nikome ništa. ''
Ne dugujem. Dugujem jedino mami za to što me nosila 9 mjeseci i na kraju me darovala svijetu. I svijet darovala meni.
Možda nas previše veže emocije jer se bojimo da bismo nekoga mogli povrijediti pa kažemo ono što žele čuti. Dokle ćemo se više zamarati hoćemo li nekoga povrijediti? Tko je sve povrijedio nas? Jesmo li im uzvratili? Pa, uglavnom nismo. Radije smo progutali govno. Pa, hajde, prestanimo. Jednostavnije je nego što mislimo.
Primjedbe
Objavi komentar