Mojem Zagrebu, kojem dugujem sve.
Moj Zagreb danas slavi rođendan i još jedne godine dočekao ga je sa suzama u očima - razrušen, slomljen i umoran. Moj Zagreb je na nedjeljno jutro 22. ožujka prošle godine, u 6 sati i 24 minute pogodio snažan potres i on to nije mogao izdržati. Moj Zagreb mi se urušio pred očima. Zamisli, koliko je to morao biti jak potres da se jedan Zagreb, onako prelijep i veličanstven, jak kao čelik, sruši do temelja. Iako je od tog dana prošlo više od dva mjeseca, on je još uvijek u velikim bolovima. Prepušten je sam sebi, njegovi ljudi mu odbijaju pomoći, a on svoje građane još uvijek ne želi pustiti na ulice i ne predaje se. S mnogih krovova i fasada još uvijek padaju dijelovi, u kućama koje su označene kao neupotrebljive ljudi i dalje žive i borave, a on zadnjim atomima snage pokušava ostati živ. Ali moj Zagreb se umorio.
Umorio se od ljudi koji su mu ukrali slobodu, identitet i narav, koji su mu promijenili nazive ulica i trgova i koji grade kipove nekih ljudi koji s njim nemaju veze. Umorio se od ljudi koji ne ulažu u njegove parkove, škole, fakultete, muzeje, ali grade fontane i žičare. Umorio se gledati kako mu uzimaju sve ono što ga čini takvim - neustrašivim, čarobnim i moćnim.
Zagreb je grad kojem dugujem sve. Život, posao, obrazovanje, sreću, tugu, smijeh, suze, ljubav, prijateljstva, uspjeh i neuspjeh. On je moj dom, moje utočište, moje sigurno mjesto. Moja ljubav, moj najbolji prijatelj, moja srodna duša i moj najveći kritičar. U Zagrebu je bilo moje prvo sve - moja prva riječ, moja prva kava s toplim mlijekom, moje prvo bježanje od kontrole, moje prvo pijanstvo Vrancem za 7 kuna, moj prvi posao, moj prvi koncert, moje prvo jebem ti mater kad mi tramvaj pobjegne pred nosom.
Priznajem, pokušala sam mu pobjeći. Stalno sam odlazila, tragajući za nekim novim mjestima, lutajući u nepoznatim gradovima, ali nigdje mi srce nije bilo ispunjeno ljubavlju kao u mojem Zagrebu, gradu koji me strpljivo čekao i raširenih ruku primio natrag, nasmiješeno praštajući mi sve moje pogreške i grijehe.
Sretan ti rođendan, grade moj... ili ono što je ostalo od tebe. Nadam se da ćemo se uskoro opet smijati zajedno.
Primjedbe
Objavi komentar