Tara Musulin

Vjerojatno jedini tekst koji zaslužuje veliko početno slovo u naslovu. Ona nije majka, ona je Majka. Fantastična žena, baš ono, fantastična. Mislim, ide mi nekad na živce kao i svaka mama, ali to je normalno. Nije klasična mama. Često nosi moju odjeću, ali za uzvrat nosim i ja njezinu. Dizajnerica je, usto i fitness trenerica. Hard body trenerica. Profesionalno i administrator na Facebook stranicama. Nekad odlazi iz kuće u podne, pa se vrati u ponoć. Nekad je nema 24 sata, nekad tjedan dana ne izlazi iz kuće. Često me zamoli da napravim ručak jer ona ne stiže, ili da pospremim kupaonicu. Ne da mi se, ali nju volim pa uglavnom napravim sve što traži od mene. Uglavnom. Moja Majka ne peče kolače. Sjećam se da je znala napravit neki kul kolač od puno palačinki, ali to nije već radila desetljećima. Bez obzira što ih ne peče, nezamjenjiva je u pogledu hrane. Nitko osim nje ne zna koliko volim losos i gorgonzolu. Jednom sam joj spomenula, negdje čini mi se na početku godine, kako bih voljel...

Carrie Bradshaw jednom prilikom je izjavila da modni trendovi prolaze, ali da prijateljstvo nikada nije izašlo iz mode. Volim Seks i grad. Volim i prijateljstva. Živim podvojena u mišljenju imamo li pravo birati obitelj, ali zasigurno možemo izabrati prijatelje. Vjerujem da, na neki način jesam odabrala svoju obitelj, koju volim - ali nije obitelj kakvu je moja duša možda priželjkivala. Ja sam jedna od onih koja nikada nije imala velike obiteljske ručkove na kojima bi se roštiljalo i veselilo, donosili kolači, a ljudi se međusobno voljeli. Ako bismo kojim slučajem napravili veliki obiteljski ručak , mi se nismo voljeli, ali smo se barem pravili. Vrijedi li to? Srećom su mi se roditelji razveli pa više nema lažnih božićnih očekivanja. Ali, moje prijateljice su moja obitelj. Ona prava, koja će imati veliki ručak.  Koja te prihvaća baš onakvim kakav jesi nebitno koliko hrane imaš na tanjuru. Skoro kao i moj dida. Osim moje trenutačne kolegice i usudim se reći, životne drugarice koj...

Negdje ima neki super citat da je s najdražim gradom isto i kao s najdražom ženom - nemoguće je objasniti što nas je to vezalo.  Ne bih znala kako je s najdražom ženom jer sam žena. Najdraža žena u mom životu je moja majka i znam što me vezalo za nju - majka mi je, a i najbolja prijateljica. Osoba čiji je ovo citat zasigurno je muškarac i njegov odnos je ipak nešto drugo. Ali ga razumijem u ovom pogledu grada.  U London sam prvi put došla 4.ožujka 2011.godine, uskoro evo, brojimo sedam godina otkako smo se upoznali. Najsimpatičnije mi je da sam tada išla u šesti razred osnovne škole i baš smo iz engleskog jezika učili nešto o Ujedinjenom Kraljevstvu, i naravno, Londonu, pa su naši jedanaestogodišnji mali umovi bili fascinirani nekim tamo lijepim engleskim gradom. Svi smo bili ful oduševljeni, a nitko do tada nije bio uopće na Otoku, a tek u Londonu. Meni, sretnici, tad se pružila prilika kada je moja teta došla srediti papire u Hrvatskoj i rekla pet jednostavnih riječi ...