Tara Musulin

Svake godine kažem istu stvar : ,, Ova godina je brebrzo prošla . '' Neke su bile bolje od ostalih, ali sve su prošle i prolaze nevjerojatnom brzinom.  Nekako sam uvijek više voljela parne godine, možda jer sam i rođena jedne. I nekako su mi ti okruglastiji brojevi bili sigurniji.  Osam mi je najdraži broj. Rođena sam '98. Trećeg svibnja, a pet i tri zajedno daju osmicu.  Veliki dio 2018. godine mi je bilo najljepše razdoblje života i nikada nisam osjetila toliku količinu sreće kao što sam ove godine. Kao što još uvijek osjećam.  Ono zbog čega mi se ova godina najviše razlikovala od svih prethodnih je to što sam u nju ušla bez očekivanja, bez previše razmišljanja i bez planiranja. Nisam imala pojma hoću li 365 dana kasnije biti na potpuno drugom mjestu ili se uopće neću pomaknuti s točke, ali sam bila s tim u redu. Nisam si zadala previše stvari koje sam htjela ispuniti. Odlučila sam prestati pušiti i otići u Budimpeštu i Rim. Tetovirati se. Ne slomiti ...

Mrzim izlaske. Evo, mrzim. Da. Je....  ih ne podnosim. Prestara sam za ta sranja. Sad ćeš mi reći da kako je moguće da sam prestara za izlaske jer imam samo 20 godina. Uskoro 21, što nije isto kao i da sam tek sad napunila dvadesetu. I to nije ni približno slično kao da imam sedamnaest.  Kad sam imala sedamnaest godina (sad se tog prisjećam kao da sam neka starica sa križoboljom - starica nisam, ali imam križobolju) obožavala sam izlaziti. Obožavala sam se satima spremati za izlaske. Šta  ću obući, kako ću se našminkati, hoću ispeglati kosu ili nafigarati, hoću li imati štikle i hoću li ponijet starke za presvući se jer u jednom trenutku nakon tolikih sati danceanja neću više imati snage...  Kad sam imala sedamnaest godina izlazila sam na mjesta koja danas više ne postoje (sad se opet osjećam kao starica koja se prisjeća nekih bolji predratnih vremena), barem u obliku u kakvom su postojala tada. Mjesta na kojima su se puštale popularne pjesme kao i na Anteni Zagr...

Prosinac . Blagdani. Božićni. Novogodišnji. Zimski. Kako god ih želiš nazvati. Jedan od meni mojih omiljenih blogova je onaj u kojem sam pisala zakaj volim Zagreb jer ga fakat volim. Iz dana u dan. Pogotovo onih jutara kad sjednem na kolodvoru u jedan od onih vlakova za Budimpeštu i izađem u Koprivnici, ali se vratim na Tomislavac u pravom trenutku. Volim ga u bilo koje doba godine. Ljeti ili zimi. Adventski.  Ove godine mi je Advent u Zagrebu najljepši do sada, iako to govorim apsolutno svake godine, ali činjenica da već tri godine osvaja titulu najljepše božićne lokacije Europe potvrđuje da zaista svaki put i je bolj i ljepši. Zašto smatram da je zagrebački advent najljepši u Europi? Jer nije pretjeran. Jer izgleda kao djevojka koja se za izlazak spremila u deset minuta i nije se čak ni stigla otuširati jer je žurila s posla, ali je izgledala bolje od svih svojih prijateljica koje su se spremale satima. To je doslovno Zagreb u prosincu. Nije prešaren, precrven, prezelen niti p...